Turkey, Day 1

//Serbian version below//

8 o’clock in the morning. Meeting with Sonja at the airport Nikola Tesla. A few minutes later meeting with paparazzi – farewell to Zeljko Joksimovic. How a magnificent sight. NOT! Arriving at Istanbul. Running through the airport, decoding signs, crowded passport control. Short brake and flying to Izmir. 40 minutes flight and running into train. And in it- sensation! Us! During the trip in a smelly train ( in which we were standing all the time ) the passengers were watching us curiously because they didn’t understand our language and a reason of our trip to Odemis. Sonja started to speak Turkish in order to solve the mystery and allow the curios one to speak to us. Subjects were different, from Balkan occupation to War of Independence. Problem. While entering the train Sonja forgot to take with her paper with hotel coordinates , leaving it on a bench. Or it was me? Thanks to the passengers we came to our final destination, they give us the guide who showed us the way to the hotel. Meeting the other participants, introduction games. Sunrise, hoca’s call to a prayer. Magnificent feeling of Ottoman culture in our ears. Welcome sight in my room. Crow on the lamp. Goodbye on the balcony. Sleep.

8 pre podne. Sastanak sa Sonjom na aerodromu buy cipro online no prescription Nikola Tesla. Nekoliko minuta kasnije susret sa paparacima – ispra?aj Željka Joksimovi?a. Kako veli?anstven prizor. Al’ zamalo. Dolazak u Istanbul. Trka po aerodromu, dešifrovnje znakova, gužva na pasoškoj kontroli. Kratak predah i poletanje za Izmir.

40 minuta leta i utrcavanje u voz. A u njemu senzacija – mi. Tokom putovanja, u zagušljivom vozu (u kojem smo stojali sve vreme) putnici su nas znatiželjno gledali jer nisu razumeli naš jezik i povod našeg odlaska u Odemiš. Kako bi im razrešila misteriju, Sonja je zapo?ela obra?anje na turskom jeziku i time omogu?ila znatiželjnima da nam se obrate. Teme su bile raznolike, od osvajanja Balkana do rata za Nezavisnost. Problem. Prilikom ulaska u voz Sonja je zaboravila da sa sobom unese papir sa koordinatama našeg hotela, ostavljaju?i ga na klupi… Ili sam to bio ja? Zahvaljuju?i putnicima stigli smo na krajnju destinaciju – dodelili su nam vodi?a koji nas je otpratio do hotela. Sledi susret sa ostalim u?esnicima radionice, igre upoznavanja . Zalazak sunca, poziv hodže na molitvu. Veli?anstven ose?aj osmanske kulture u našim ušima. Do?ek u mojoj sobi. Vrana na lampi. Ispracaj na balkonu. Pocinak.