Turkey, day 4

//Sonja and Igor in Turkey, Serbian version below//

 

The forth day and an interesting morning in our workshop. Participation. Trainers gave us the assignment to think about the character, put it in a place/city and gets into the play. In front of us was the divided path. On every trainer’s questions (it was 20 of them ) the participant moved its own imaginary character if the answer to his question was yes. The questions were different and they were about the support of the people, discrimination, society… In the end all the participants were in a different places and trainer asked people who were in front, do they feel superior, the answers were yes. I was leading and the answer was no. The reason is simple: questions like do you live in a house, do you have cable…  was make my lead in that scale, but one question was very important, and it was about discrimination. Although you have everything in this world,to live in an environment which doesn’t appreciate your work and which can’t give you the job,made me too feel like those who were in the back – helpless.

The afternoon was with “the usta” and his shadow theater. He made us the play which relaxed us after depressing morning. After that there were some activities which I couldn’t remember. And tomorrow : Efes!

Cetvrti dan i zanimljivo jutro u nasoj radionici. Participacija. Od trenera smo dobili zadatak da svako od nas osmisli karakter, smesti ga u neki prostor/grad i uzivi se u ulogu. Ispred nas se nalazila staza koje je bila stepenasto podeljena. Na svako pitanje trenera www.massagemetro.com/shop/soma/ (bilo ih je oko 20) ucesnik je pomerao svog izmisljenog karaktera duz staze, ako je odgovor na njegovo pitanje bio pozitivan. Pitanja su bila raznolika i u vecem broju su se odnosila na proveru da li ti izmisljeni karakteri imaju podrsku ostalih, da li se osecaju diskriminisano, da li ih nesto koci u drustvu itd. Na kraju, svi ucesnici su izgledali kao da su razbacani po nekom grafikonu a trener im je postavljao pitanja tipa, da li se osecate inferiorno sto se nalazite iza drugih – odgovori su se svodili na “da”, da li se osecate superiornije u odnosu na ostale jer ste ispred njih – odgovori su isto tako bili pozitivni.

Ja sam bio u “vodjstvu” a odgovor je glasio ne. Razlog je bio jednostavan: neka opsta pitanja kao sto su, da li zivite u kuci, da li imate kablovsku televiziju… guraili su me u vodjstvo na toj skali, ali jedno pitanje je presudilo zasto se nisam osecao superiorno a bio sam u vodjstvu sa pozitivinim odgovorima: osetio sam se diskriminisano (pitanje). Mozete imati sve blagodeti na ovom svetu, ali ziveti u okruzenju koje ne ceni vas rad i nije u mogucnosti da vam ponudi posao, ili vas ne isplacuje koliko posao zaista vredi, naterao me je da se podjednako osecam kao osoba koja je bila na dnu skale – nemocno i potisteno.

Poslepodne je proteklo uz majstora i njegovo pozoriste senki. Organizivao nam je predstavu koja nas je malo opustila nakon depresivnog prepodneva.

Nakon toga usledile su aktivnosti kojih ne mogu da se setim, ali zato sutra znam za sledece: EFES!